Lažne vijesti, internet i društvene mreže

Oduvijek postoji veza između činjenica i istine, odnosno između stvarnosti i njezine verbalizacije – činjenice jesu, istine se govore.

Do spoznaje uvijek dolazimo aproksimacijom: shvatimo jedan dio, pa pogledamo pažljivije i shvatimo malo više i tako pronalazimo poveznice koje nam omogućuju pomnije razmatranje i produbljivanje znanja. Ovaj je postupak već stoljećima poznat kao hermeneutički krug spoznaje.

No jesmo li u današnje doba na početku novog poglavlja u povijesti istine, kako tvrdi profesorica povijesti s Harvarda Jill Lepore u svom radu „After the fact”?

Navedeni članak propituje koliko je jednostavno utjecati na društvo u smislu razlikovanja onoga što je doista istina, od onoga što ljudi percipiraju istinom. Glavna nit njezina rada jest teza kako „mjesto koje su nekada zauzimale činjenice, danas preuzimaju podatci”. Autorica također naglašava kako je pojedince vrlo lako namamiti (ili navući) na vjerovanje određenim tvrdnjama, jer se niti ne trude provjeriti tu ‘istinu’, niti svoje mišljenje ili stav utemeljiti na razumnom rasuđivanju.

Članak iznosi tvrdnju kako ljudi ‘znaju’ nešto jer su to nešto pronašli na Internetu. Internet nam je postao primarna forma eksterne memorije, pri čemu je informacija kolektivno pohranjena izvan naših mozgova. Pa umjesto da smo prisiljeni pamtiti ideje i činjenice, možemo ih jednostavno proguglati, čime štedimo vrijeme koje bi nam razmišljanje oduzelo. Povrh toga, Internet će nam najčešće pružiti i potvrdu i dokaz kako je ono što ‘znamo’ doista i istinito.

Iako internet kao izvor informacija ne mora nužno biti loš koliko se nekima čini, on nam ipak oduzima dio sapiensa – blagodat da mislimo svojom glavom. „Više ne preuzimamo odgovornost za svoja vjerovanja, a ponestaje nam i kapaciteta da sagledamo kako se djelići činjenica uklapaju u širu cjelinu”, navodi Lepore. Pozivajući se na internet kako bi opravdali i/ili potvrdili svoje ‘činjenice’ ili dobili odgovore, propuštamo priliku razumjeti u kakvom su odnosu ti odgovori jedan naprama drugome i kako se uklapaju.

No, sam internet nikako ne može objasniti lakoću kojom lažne informacije i vijesti kruže i dopiru do masa, jer masovni komunikacijski mediji koji dopiru do milijuna postojali su puno ranije. Činjenica da se u današnje vrijeme proizvodi i širi tolika količina gluposti počiva i na tome da je neistina – odnosno fake news – dio poslovnog modela velikih internetskih kompanija. Google, Facebook, Twitter i slični žive od oglašavanja, koje pak treba privući pažnju, a to je najlakše postići nevjerojatnim vijestima.

(nastavlja se)